"Isus je itinerant s vama, da bi išao ka drugima" 

Dvorište papinske palače u Castel Gandolfu postalo je jučer na večer, pri susretu katehista itineranata iz neokatekumenskih zajednica, svetište. Tu je bila: katedra, raspelo obješeno na snažni zid svježih boja, štionik s knjigom Evanđelja, Križ, te ikona Djevice. K tome sagovi i cvijeće raznobojne gladiole koje su prostor činile sakralnim izmjenjivale su se s molitvom, pjesmom i momentom šutnje.

Jučer na večer, posljednji susret Svetog Oca pred njegov današnji povratak u Vatikan, bio je još jednom susret molitve, naviještanja Riječi Božje, slušanja, razmišljanja i predlaganja.

Kiko Argüello, zajedno s Carmen Hernández začetnik Neokatekumenskog Puta, predstavljao je mirnim, a ponekad i plamenim tonom, zadnje itinerantsko iskustvo svih nazočnih. Obraćajući se Svetom Ocu Kiko je rekao: kroz dva tjedna, po dva i dva, ovi "najzadnji", ova "djeca Kraljevstva" pođoše da pohode sve narode svijeta – ne posjedujući ništa osim Krista siromašnoga i raspetoga –  zadržavajući se, da bi navijestili "Radosnu vijest" siromasima, odbačenima, svećenicima, u velikim metropolama kao i na beskrajnim prostranstvima Afrike i Azije, proglašavajući s vjerom da je Isus Krist Gospodin i Spasitelj čovjekov.

Kiko je Papi iznio ovo zajedničko iskustvo itineranata, slično onome apostola iz Evanđelja, koji su se, pošto su naviještali dolazak Kraljevstva, vratili radosni kući jer su iskusili snagu Gospodinove nazočnosti. U raznim zemljama Sjeverne, Srednje i Južne Amerike, Afrike, Azije i Oceanije (začetnik puta Neokatekumenskih zajednica podastro je Svetom Ocu detaljni pregled ove evangelizacije kroz iskustvo itineranata), ti su novi navjestitelji Radosne vijesti zbog Evanđelja trpjeli i radovali se.

Bračni par iz Rima, mladi bogoslov iz Barcelone, jedna talijanska djevojka, jedna Poljakinja i mladi talijanski svećenik pripovijedali su, uz sudjelovanje i ganuće svih nazočnih, svoje "iskustvo itineranata". U dnu to bijaše javno ispovijedanje Čudesnih djela koje je bog izvodio preko svojih "vjernih" koji su uranjali u svijet da bi ga prodrmali i probudili od pospanosti i vjerskog nehaja.

Od velike metropole kao što je New York do "favelas" Brazila, od otoka Kube do Kine, od Italije do Skandinavije. to su bile etape evanđeoskog propovijedanja, u našim danima življenog i svjedočenog sa snagom vjere i ljubavi. "Čak su mislili da smo drogirani – ustvrdila je mlada Poljakinja pripovijedajući svoje vlastito iskustvo – ali poslije su shvatili da mi imamo i svima donosimo kršćansku poruku s poštovanjem i s ljubavlju". Pripovijedanje – svjedočenje ulazilo je i u neke pojedinosti koje su otkrivale moć Boga koji vodi one koji mu se predaju iskrena srca.

Poslije svjedočanstva govorio je Papa.

…Reći ću vam jedan, dva, a možda i tri zaključka…vidjet ćemo. Prvo je to da sam u vašim zaključcima, u vašim pripovijedanjima osjetio autentični duh učenika Kristovih, koji se posve predaju Gospodinu.

Kaže se "itineranti" i vi jeste itineranti, ali to "biti itineranti" znači da Isus čini svoj itinerarij u vama, a zatim čini svoj itinerarij zajedno s vama prema drugima. Najvažnije je da je On itinerant. On želi biti itinerant. On želi ne samo biti nazočan u Crkvi, nego također i da bude itinerant u Crkvi. Crkva mora biti itinerant i uvijek hodati; Crkva nije samo dobro uređena, organizirana, strukturirana, nego je to Crkva na putu prema osobama, prema zajednicama, prema narodima, prema vjernicima i prema nevjernicima; ove su podjele za Krista drukčije nego li za nas. I to je prvi zaključak.

Zatim ovo vaše zaista evanđeosko pouzdanje oznaka je vaše itinerancije: ne nositi ništa, nemati ništa, ne pouzdavati se ni u sebe, nego svoje apsolutno pouzdanje staviti u Providnost i u sve ono što će učiniti Gospodin. Zatim poniznost: "Gospodin me je spasio, izvukao me je iz mojih grijeha, iz moje nevjere, i ja sam doživio veliku radost, dobio sam od Gospodina veliku snagu. Osobno sam doživio ovu Gospodinovu snagu i Njegovu moć, i sada moram putovati i navješćivati ovu moć, dapače prenositi je na druge." Silan je Gospodin! A vi se pouzdajete u Njegovu moć, hoćete sami na sebi iskusiti tu snagu, a također i u drugima. Gospodin je moćan u svojoj smrti i u svome uskrsnuću, moćan je u svojoj milosti, moćan je u Duhu Svetomu.

Zadnji bi zaključak bio taj da sam i ja, nakon što sam postao biskup Rima i papa, u ovo vrijeme itineranata, morao postati malko i itinerant. Ima tu sličnosti i podudaranja. Ali moram reći da su moji itinerariji mnogo manje naporni. Da, istina je da od mene mnogo traže, i da je program jednog dana prilično zahtjevan, ali izvan ovoga ne idem pješice, nego s Alitalia ili s Air Canada, zatim s "papamobile"; onda ne znam, mislim da na ovaj način "biti itinerant" vi ne možete prihvatiti…A ja se pitam: mogu li drukčije? Sa svom poniznošću priznajem pred vama da ne mogu drukčije. Stoga vam kažem: pustite da papa bude itinerant takav kakav jest, a vi budite itineranti kakvi jeste.