SLUŽBENA WEB STRANICA
NEOKATEKUMENSKOG PUTA

POHOD PAPE IVANA PAVLA II.
ŽUPI SV. LUKE EVANĐELISTE

4. studenog 1979.

Posebno je bio znakovit susret s pet neokatekumenskih zajednica koje su započeli svoju aktivnost u župi prije sedam godina (1972.).

Sveti Otac je razgovarao s predstavnicima ovih zajednica koji su se predstavili u uputili mu pozdrav. Između ostalog katehista Franco rekao je:

"I mi kao katehisti ove župe želimo nešto nadodati. Sveti Oče, veseli smo i zadivljeni čitanjem onog divnog dokumenta Catechesi Tradendae. Za nas je bila velika radost vidjeti kako s izlaskom ovih dokumenata crkvenog Učiteljstva istovremeno postoji jedna stvarnost. U tom dokumentu Vi ste rekli kako je potreban rast u vjeri kako bi se formirale osobe koje bi prije svega mogle prihvatiti udaljene, raspršene. Evo ovdje, jedna divna stvarnost koju daje Gospodin i koja raste. Mi smo prezadovoljni; i zbog ovih susreta koje Vi priređujete! Nama se mnogo sviđaju itineranti. Vi ste, Sveti Oče, uistinu Papa itinerant koji pronosi Kerygmu, nosi navještaj Isusa Krista koji je uskrsnuo iz smrti, koji je i nas izvukao iz naše smrti.

 Sveti Otac je, zatim, održao slijedeći govor:

 Vrlo dobro su govorili, vaš svećenik s bradom, don Giancarlo, i Franco (Franco je jedan od vas, izgleda mi kao vaš glasnogovornik), koji nam je odlično objasnio duh, atmosferu, sve ono što sačinjava vašu skupinu; jer skupina nije samo broj nego duh. Skupina, ili radije zajednica, uvijek nastaje iznutra, u nutrini, i u nutrini nas dodiruje Duh Sveti, dodiruje svakog od nas, ono što svaki od nas jest, njegova osobna intimnost, njegova duhovna intimnost, ali nikoga od nas ne dodiruje napose, individualno, jer nas je stvorio da budemo zajednica, da živimo u zajedništvu, dodiruje svakoga od nas da bi stvorio zajedništvo: tako se tumači i sve ove zajednice u ovom kršćanskom zajedništvu, kao i ova vaša, kao i sve vaše zajednice, a ima ih pet.

Ja mislim da postoji jedno pravilo, vrlo jednostavno pravilo: da bi se moglo davati, mora se nešto imati. Naravno ne u materijalnom smislu, nego u duhovnom smislu. Da bi se moglo davati, treba unutra imati nešto, nešto nematerijalno, duhovno, a tu nevidljivu stvarnost treba otkriti.

Ja, eto, mislim da je pravilo vašeg Neokatekumenskog puta ovo: radi se o tom da se otkrije ono što je unutra. Ima toliko krštenih kršćana, ali možda oni nisu otkrili svoje krštenje, svoje su krštenje gotovo zaboravili. Kršteni su, njihovo je krštenje upisano u matičnim knjigama, zapisano je u župi, zapisano je i u njihovu srcu, ali taj unutrašnji zapis ostao je kao mrtav, kao uspavan. Treba ga otkriti!

Kad se otkrije, onda se ima, i tada se mora davati. Pošto se otkrilo, ne može se ne davati, jer nas ono što se otkrilo nagoni da dajemo. Tako su nastali svi apostoli, svi su apostoli tako nastali! Ja mislim da ako sada ima katehista itineranata, ako je čak i Papa postao itinerant, onda je to plod onoga što je i on otkrio. Ako li smo otkrili sve to bogatstvo, taj misterij, misterij Krista koji sačinjava naš osobni, duhovni, kršćanski identitet, ne možemo, a da ne nastojimo i drugima ga dati...

Veoma sam zadovoljan s ovim susretom: želim da nastavite. Nastaviti znači slijediti Duha Svetoga, a slijediti i vaš poziv, jer otkrivajući otajstvo Krista živoga u nama, otkrivamo i naš poziv.

Sada ću vam svima podijeliti moj blagoslov.