|
POHOD
PAPE IVANA PAVLA II.
ŽUPI SV. TIMOTEJA
Rim, 10. veljače 1980.
Prisutni
su uz pjesmu dočekali Svetog Oca koji je ušao u
dvoranu gdje su se okupile neokatekumenske zajednice iz
župe. Župnik je u uvodu podcrtao kako je on sam uz
pomoć ove braće krenuo na novi put obraćenja.
Potom su razni neokatekumeni dali svoja iskustva.
Domenico,
čovjek srednjih godina, prisjetio se kako mu je
iskustvo neokatekumenata otkrilo istinsku dimenziju kršćanstva
koje je život, a ne samo intelektualno prihvaćanje,
tako da je nadišao teške obiteljske probleme.
Elizabeta, djevojka u 21. godini, dala je svoje iskustvo
nevjere i otkrića Boga. Jedna majka četvoro
djece ispričala ja kako je u jednoj crkvi, u koju
je ušla slučajno, čula riječi –
"bit će jedan put za uboge", i kako ju je
to spasilo od tjeskobe i samoubojstva. Francesko je
pripovijedao kako mu je dar besplatne ljubavi Božje
otkrio bogatstvo života. Zatim je govorio jedan
katehista, Giannpiero Donnini, koji je naglasio kako su,
za život ove župe, vrlo važne bile ove
neokatekumenske zajednice, koje se nude kao trajne
strukture u koje se mogu uključiti svi oni što žele
započeti put ka odraslijoj i zrelijoj vjeri.
Papa
je zahvalio za ova duboka i jednostavna iskustva podsjećajući
kako svi dobro znamo što znači riječ
"katekumen".
Ali
moramo također reći – nastavio je Sveti Otac
– da je ova riječ skoro nestala. Katekumeni su,
osobito u tradicionalno katoličkim zemljama, mala
djeca, novorođenčad. To i nisu katekumeni, jer
nisu sposobni da ih se pripremi za krštenje. Katekumeni
prvih stoljeća sačinjavali su vrlo važnu
stvarnost u Crkvi: ja mislim da što su u ono doba
oni činili za vjeru, sada čine neokatekumenske
zajednice. A to čine zato jer su bili od drugih
kršteni na početku života. Smisao katekumenata
jest: pripremiti se za krštenje; spremiti se, u punom
smislu riječi, znači biti uvedeni u otajstva
Boga živoga, jer u krštenju se ne dobiva samo ime kršćanina,
nego također i udio u samome Kristu, u otajstvu
Boga živoga za čovjeka. Svjedočanstva koja
ste mi dali dokazuju da ima jedan trenutak milosti,
trenutak prosvjetljenja, trenutak u kojem se susreće
živoga Boga, koji nastoji živjeti u vašem životu, živjeti
vaš život. Ovo je vrlo dragocjeno za vaše osobno
kršćansko iskustvo, ali je nadasve dragocjeno za
apostolsku formaciju. U temelju svake apostolske
formacije - recimo katehetske - mora biti ovo iskustvo:
ne samo da treba poznavati formule vjere i teologije,
nego također treba ući u dodir sa otajstvom Božjeg
života, otvorenog za sve nas u Isusu Kristu. Samo
poslije osobnog iskustva može se dati svjedočanstvo.
Želim vam da sve više produbljujete vašu vjeru i da
uvijek budete radosni.
|
