| HOME | STATUT | POVIJESNA BILJEŠKA DOKUMENTI |
 

SLUŽBENA WEB STRANICA
NEOKATEKUMENSKOG PUTA

 

Neokatekumenskom putu se otvorila mogućnost, na jednom dijelu Gore blaženstava, graditi centar za formaciju, studij i duhovne obnove. To je djelo od posebnog značaja za Crkvu i Izrael.

| POTPUNI POPIS |  

NEOKATEKUMENSKI PUT
U GOVORIMA
PAVLA VI. I IVANA PAVLA II.

  (...) Koliku li nam radost i koliku nadu pružate vašom nazočnošću i vašom djelatnošću!
Znamo da se vi u vašim zajednicama svi skupa zalažete kako biste shvatili i razvijali bogatstva vašeg krštenja i posljedice vaše pripadnosti Kristu. (...)
Živjeti i promicati ovo ponovno buđenje jest, kako vi kažete, jedan oblik "pokrsnog katekumenata", koji će u današnjim kršćanskim zajednicama moći obnoviti one učinke zrelosti i produbljivanja, koji su se u prvotnoj Crkvi ostvarivali u periodu priprave na krštenje.
   Vi to stavljate poslije. Prije ili poslije, rekao bih, sporedno je.
   Činjenica je da vi smjerate na autentičnost, na puninu, na dosljednost, na iskrenost kršćanskog života. A to je golema zasluga koja nas, ponavljam, neizrecivo tješi te nam sugerira i nadahnjuje čestitke, želje i preobilne blagoslove za vas i za sve koji vam pomažu.

PAPA PAVAO VI. NEOKATEKUMENSKIM ZAJEDNICAMA
Vatikan (audijencija)
08/05/1974

 

   Veseli nas saznanje da ste pokretači ponovnog oživljavanja svijesti u mnogim župama. Posebno nas pak raduje i to što znamo da ste u svakoj vašoj inicijativi krajnje pažljivi na ovisnost o vašim pastirima i na zajedništvo sa svom braćom. Za ovu crkvenu osjetljivost, koja je uvijek jamstvo izgrađujuće nazočnosti Duha, upravljamo vam naše ohrabrenje.

PAPA PAVAO VI. NEOKATEKUMENSKIM ZAJEDNICAMA
Vatikan (audijencija)
08/05/1974

 

    Praksa (vježbanje, zar ne?) i norma Crkve uveli su sveti običaj da se krštenje podjeljuje novorođenoj djeci. Kakvu pouku imaju? (...) Pripravu koja je u prvim vremenima, kada je društvo bilo duboko pogansko, prethodila krštenju, a zvala se katekumenat. Crkva je poslije koncentrirala ovaj period; zašto? Zato što su sve obitelji bile katoličke, sve dobre, sve kršćanske, a društvo je u svom temelju bilo kršćanski orijentirano; naučit će tijekom životnog puta.
        Ali, sada kad društvo nije više homogeno već pluralističko, naprotiv, u sebi je puno proturječnosti i zapreka Evanđelju, u današnjem društvenom ambijentu, ova metoda mora biti, kako rekoh, nadopunjena jednom naknadnom inicijacijom, upravo u stilu života svojstvena kršćaninu: ova pouka mora uslijediti nakon krštenja. (...)
Ovo je tajna vaše formule.

PAPA PAVAO VI. NEOKATEKUMENSKIM ZAJEDNICAMA
Vatikan (audijencija)
12/01/1977

 

    (...) Toliki se ljudi usmjeruju prema ovim neokatekumenskim zajednicama jer vide u njima iskrenost, istinu, da je tu nešto živo i autentično: tu je Krist koji živi u svijetu. I neka se to ostvari našim apostolskim blagoslovom.

PAPA PAVAO VI. NEOKATEKUMENSKIM ZAJEDNICAMA
Vatikan (audijencija)
12/01/1977

 

    Sakrament kršćanske obnove mora ponovno postati ono što je bio u svijesti i vladanju prvih kršćanskih pokoljenja.

PAPA PAVAO VI. NEOKATEKUMENSKIM ZAJEDNICAMA
Vatikan (audijencija)
12/01/1977

 

    (...) Zajednica uvijek nastaje iznutra, u nutrini, a u nutrini nas dodiruje i Duh Sveti. Dodiruje svakoga od nas, ono što svaki od nas jest, njegovu osobnu intimnost, njegovu duhovnu intimnost, ali nikoga od nas ne dodiruje napose, individualno, jer nas je stvorio da budemo zajednica, da živimo u zajedništvu.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SV. LUKE EVANĐELISTE
04/11/1979

 

    Lijep je i naziv: neokatekumenski, neokatekumenske zajednice. Jer taj naziv potiče nas da mislimo na katekumene koji su se nekoć spremali na krštenje (...) Sada nam to nedostaje u onom kršteni od malena (...) Pomalo nam nedostaje ta ustanova prvotne Crkve, tj. ona priprema što nas obvezuje na krštenje. Krštenje postaje gotova stvar, ali ne sazrela. Tako Neokatekumenski pokret nastoji pomalo upotpuniti ono što nam nedostaje.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SV. IVANA
EVANĐELISTE U SPINACETU
18/11/1979

 

    Osim toga, vi to činite u zajednicama, to živite u zajednicama. Nije to samotni proces nego je proces zajednice, jedan proces zajedništva. Živite s radošću ponovnog otkrivanja krštenja, njegova pravog značenja, njegove pune stvarnosti: zajedno, zajedno!

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SV. IVANA
EVANĐELISTE U SPINACETU
18/11/1979

 

    Zato je, sigurno, za župu jedna takva skupina, takva zajednica, istinski kvasac, jer, kako ste rekli, zaista je mnogo onih koji su bili daleko, ali isto tako ima mnogo onih koji žive daleko, (...) U velikoj većini i oni su kršteni. (...) Jednom kršteni, njihovo je krštenje, više manje, mrtvo, i te kako mrtvo! Potrebni su drugi, su-župljani, koji dolaze i čine da oživi ovo krštenje u njihovim prijateljima, njihovim susjedima, itd.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SV. IVANA
EVANĐELISTE U SPINACETU
18/11/1979

 

    Ja mislim da ako sada ima katehista itineranata, ako je čak i papa postao itinerant, onda je to plod onoga što je i on otkrio. Ako li smo otkrili sve to bogatstvo, to otajstvo, otajstvo Krista koji sačinjava naš osobni, duhovni, kršćanski identitet, ne možemo a da ne nastojimo i drugima ga dati.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SV. LUKE EVANĐELISTE
04/11/1979

 

    Katekumeni prvih stoljeća sačinjavali su vrlo važnu stvarnost u Crkvi: ja mislim da ono što su u ono doba činili oni za vjeru, sada čine neokatekumenske zajednice.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SV. IVANA
EVANĐELISTE U SPINACETU
10/02/1980

 

    Srdačno vas pozdravljam, voljena braćo i sestre koja se posvećujete jednoj zadaći kojoj Crkva pripisuje veliku važnost: izgrađivanje u vjeri crkvene zajednice po sistematskim, stamenim i postepenim katehezama.

PAPA IVAN PAVAO II. JEDNOJ GRUPI BRAĆE
NEOKATEKUMENSKIH ZAJEDNICA SREDIŠNJE AMERIKE
Sv. Petar 16/10/1980

 

    Živimo u doba u kojem se osjeća i živi iskustvo radikalnog sučeljavanja, ja to kažem, jer je to i moje iskustvo kroz toliko godina, (...) vjera i protuvjera, Evanđelje i protuevanđelje, Crkva i protucrkva, Bog i protubog, ako se tako može reći. (...) U ovo naše doba potrebno nam je nanovo otkriti radikalnu vjeru, radikalno shvaćenu, radikalno življenu i radikalno ostvarenu. Nama je potrebna takva vjera. Ja se nadam da je vaše iskustvo nastalo u takvoj perspektivi, i da može voditi do zdrave radikalizacije našeg kršćanstva, naše vjere, do autentičnog evanđeoskog radikalizma.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI NAŠE GOSPE OD
PRESVETOG SAKRAMENTA I SVETIH KANADSKIH MUČENIKA
(Rim) 02/11/1980

 

    Vi ste prešli jedan put da biste otkrili svoju vjeru, da biste otkrili božansko blago što ga nosite u sebi, u svojim dušama. I otkrili ste to, otkrivajući tajnu krštenja. Istina je da u svijetu ima mnogo krštenih. (...) Ne znamo koliko ih je među tim krštenima svjesno svog krštenja, ne samo činjenice da su kršteni, nego što znači biti kršten, što znači krštenje. (...)
Evo, otkriti duboku dinamiku naše vjere znači otkriti puni sadržaj našeg krštenja. Ako dobro shvaćam, vaš put se u biti sastoji u ovome: otkriti tajnu krštenja, otkriti njegov puni sadržaj i tako otkriti što znači biti kršćanin, vjernik. (...)
Sakramenti prave put Duhu Svetom koji djeluje u našim dušama, u našim srcima, u našoj čovječnosti, u našoj osobnosti, nanovo nas izgrađuje, stvara novog čovjeka.
Evo, ovaj put, put vjere, put nanovo otkrivenog krštenja, mora biti put novog čovjeka.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI NAŠE GOSPE OD
PRESVETOG SAKRAMENTA I SVETIH KANADSKIH MUČENIKA
(Rim) 02/11/1980

 

    Ako se uzme u egzistencijalnom redu, kao jedan način bivovanja, onda je ona još divnija, još veličanstvenija. Zato otkriće vlastitog krštenja nije samo krštenje općenito, to je sakrament Crkve, ali to je moje krštenje, moja stvarnost, dar Oca nebeskog u Isusu Kristu mojoj osobi, to je izvor novog, božanskog života u meni (...)

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI BEZGREŠNOG ZAČEĆA
U CERVELLETTI - TOR SAPIENZA
(Rim) 07/03/1982

 

    (...) Smatram da župnik, kao i svaki svećenik, uvijek mora biti jedan od nas i on to jest, (...) Ali ja kažem: on mora biti zaljubljen, (...) čini mi se da je on preko vaše zajednice zaljubljen u svoju župu. A župa je šira od vaše zajednice, ali Isus nas je tako postavio: govorio nam je o kvascu, o mnoštvu i kvascu, a kvasac je uvijek jedan dio, nešto maleno, a mnoštvo je mnoštvo, no potreban je kvasac.
(...) Ja vam želim da tako nastavite u ovoj župi, (...) da ostanete kvasac, da nastavite kao kvasac.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI BEZGREŠNOG ZAČEĆA
U CERVELLETTI - TOR SAPIENZA
(Rim) 07/03/1982

 

    Ali postoji i jedna druga riječ koja se uvijek sve više ponavlja u susretima s neokatekumenskim skupinama, to je riječ «itinerant». «Iter» znači, dobro znamo, put. Ali ovdje znači apostolski put. Itineranti označuju one koji idu na put, koji započinju put kako bi nosili svoje otkriće. (...) To je egzistencijalni sustav: mora se biti uvjeren kršćanin. Kršćanin koji je otkrio vrijednost svoga biti kršćanin, (...) stvarnost Krista u sebi, otkrio je svoje krštenje. Onda je dotični sposoban prenositi, ne samo da je sposoban, nego je i potaknut, potaknut je, ne može šutjeti, nego mora ići, mora hodati, to je, možemo reći, jedno naravno kretanje.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI BEZGREŠNOG ZAČEĆA
U CERVELLETTI - TOR SAPIENZA
(Rim) 07/03/1982

 

    Kršćani moraju biti svjedoci Krista Njegova križa, Njegova uskrsnuća, Njegove vjere, Njegove nade, Njegove ljubavi. Eto, to je kvasac. Lijepo je kad se taj kvasac želi proširiti i preko granica svoje vlastite župe i stići sve do Turske, kako ste mi rekli, da biste taj evanđeoski kvasac ponijeli i nekršćaninu, (...) da bi bili kvasac u toj masi, da bi čitavo čovječanstvo bilo zahvaćeno evanđeoskim kvascem i postalo Božjim Kraljevstvom. Želim svima, a posebno vama neokatekumeni, da idete ovim putem sa velikom radošću i velikom odgovornošću, nastojeći uvijek povećati i proširiti prostore ljubavi Krista našeg Gospodina i Otkupitelja.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SVETOG HIPOLITA
(Rim) 12/02/1984

 

    Crkva mora biti itinerant i uvijek hodati; Crkva nije samo uređena, organizirana, strukturirana, nego je to Crkva na putu prema osobama, prema zajednicama, prema narodima, prema vjernicima i prema nevjernicima; (...)
Zatim, ovo zaista evanđeosko pouzdanje oznaka je vaše itinerancije: ne nositi ništa, ne imati ništa, ne pouzdavati se u sebe, nego svoje apsolutno pouzdanje staviti u Providnost i u sve ono što će učiniti Gospodin.

PAPA IVAN PAVAO II. ITINERANTIMA
NEOKATEKUMENSKIH ZAJEDNICA
(Castel Gandolfo - Rim) 26/09/1984

 

    Ugodno mi je promatrati vas i mislim da ste veoma potrebni današnjoj Crkvi i današnjem svijetu. Morate samo nastaviti gajiti vaše karizme i produbljivati vaš identitet, stojeći uvijek veoma blizu pastirima Crkve te slijedeći uvijek onu specifičnu milost koja pripada identitetu neokatekumenskih zajednica.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SVETOG TARZICIJA
(Rim) 03/03/1985

 

    Jer nije dovoljno biti već kršten, potrebno je postati ponovno katekumenima. Zatim pošto smo već kršteni možemo započeti jedan put, a taj se put započinje odmah pošto smo postali, nakon što smo ušli u ovaj katekumenat. Osim toga ovom neokatekumenskom pripravom postaje se također itinerantima (...)

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SVETOG LUKE
NA TRGU DARMI
(Rim) 18/02/1987

 

    Ja vam želim sve ove plodoveu ovoj župi koja se, čini mi se, temelji na neokatekumenskom iskustvu. Mislim da postoji način kako kako obnoviti župu na temelju neokatekumenskog iskustva. Naravno, ovaj se način ne može svima nametnuti, ali ako ima toliko kandidata, zašto ne? Ono je veoma autentično, dosljedno sa samom naravi župe, jer kao što svatko od nas kršćana raste iz krštenja, naravno da tako i kršćanska zajednica raste iz krštenja, Crkva raste iz krštenja; da, raste u euharistiji, ali, raste iz krštenja. Nema euharistije bez krštenja. Stoga je župa temeljna zajednica Crkve i može rasti veoma autentično na iskustvu i na pozadini neokatekumenskog iskustva; to bi bilo kao obnavljanje one prvotne zajednice koja je rasla iz katekumenskog iskustva.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SV. MARIJE GORETTI
(Rim) 31/01/1988

 

    Ja vidim postanak neokatekumenata, njegova puta, ovako: jedan - ne znam da li Kiko ili neki drugi - upitao se: odakle dolazi snaga prvotne Crkve? Odakle dolazi slabost današnje mnogobrojnije Crkve? Ja vjerujem da je odgovor našao u neokatekumenatu, u ovom Putu.

POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SV. MARIJE GORETTI
(Rim) 31/01/1988

 

    U ovom naprednom, bogatom, raskošnom svijetu, ima mnogo obitelji koje gube svoje jedinstvo, gube zajedništvo, gube korijene. Evo, vi ste itineranti kako bi nosili svjedočanstvo ovih korijena, to je vaša kateheza, to je vaše neokatekumensko svjedočenje: tako se govori o donošenju plodova svetog krštenja. Dobro znamo da sakrament ženidbe, obitelji, sve to raste u sakramentu krštenja, od njegova bogatstva. Rasti iz krštenja, znači, rasti iz Kristova Vazmenog Otajstva.

EUHARISTIJA PAPE IVANA PAVLA II. I
SLANJE OBITELJI ZA "NOVU EVANGELIZACIJU"
(Porto San Giorgio) Blagdan Sv. Obitelji 30/12/1988

 

    Ne mogu, a da ne istaknem,intimnom radošću, da vas vaša čežnja za evangelizacijom nagoni nadasve k obiteljima. Zar nije nužno da obitelj u ovo naše vrijeme bude ponovno evangelizirana, da bi otkrila svoju ulogu temeljne ćelije kršćanske zajednice, da bude kućna Crkva, unutar koje bi bilo moguće doživjeti prvotno iskustvo susreta s Bogom?

AUDIJENCIJA PAPE IVANA PAVLA II.:
SLANJE STOTINU OBITELJI ZA "NOVU EVANGELIZACIJU"
(Dvorana "Pavao VI." - Citta del Vaticano) 31/01/1991